MARKO DIKLIĆ - moje viđenje utakmice
NK RADNIK - NK PETROVA GORA
Rezultat - 2:2 (1:2)
28.04.2010.

PREUZETO SA:
http://nk-radnik-karlovac.blog.hr/

Po prohladnom i kišovitom vremenu se na igralištu na Gazi skupilo 40-ak ljudi koji su došli pogledati utakmicu Radnika i Petrove gore iz Vojnića.

Za Radnik je istrčala na teren neobična formacija 4-3-3:
Božić - Ferenčak, Gaćeša, Šarić, Ljatifaj - Stilinović, Malobabić, Lugar - Zulumović, Ravbar, Benić.

Utakmica je krenula u znaku premoći gostujuće momčadi, te u 15 minuti gosti dolaze do slobodnog udarca sa 20-ak metara. Lopta prolazi nisko pored loše postavljenog živoga zida i ulazi u mrežu.

Nakon toga Radnik uspostavlja ravnotežu i počinje igrati, no taman kad je počeo igrati kako se spada, slijedi novi šok i golom povisuje na 2:0. Benić gubi loptu nedaleko od sredine terena. Gostujući napadači prave kontru sa dva dupla pasa gdje lakoćom izigravaju obranu domaćina, gdje iz drugog pokušaja Šabić poentira za još veće vodstvo. Rezultatski je sve mirisalo na debakl Radnika, no igra Radnika je donekle ohrabrivala.

Najbolje prilike Radnik je imao iz prekida koje izvodi Stilinović. Prvi put je loše opalio svoju dobro poznatu kiflu sa 25 metara, a sa skoro istog mjesta nekoliko minuta kasnije pogađa u rašlje i smanjuje na 2:1.

Radnik nastavlja dobru igru, no do poluvremena ne uspijeva to kapitalizirati. Poluvrijeme su kako oba tima, tako i 40-ak promrzlih gledatelja jedva dočekali u nadi da će se kiša smiriti.
Naravno da smirivanje kiše nisu dočekali, već sa početnim zviždukom drugog poluvremena počinje prolom oblaka i neviđena kiša.

U trenucima kad je kiša počinjala malo slabije padati, Radnik je došao do udarca iz kuta kojeg izvodi najiskusniji igrač Ravbar. Činilo se da niti jedan igrač po onako oštećenom terenu neće doći do lopte, no Ljatifaj nekako stiže i ramenom ju posprema iza leđa nemoćnog vratara Petrove gore. Rezultat je 2:2 i igra ohrabruje da bi se moglo doći i do troboda u ovoj utakmici.

Radnik drži inicijativu još koju minutu, no tada Petrova gora greškama braniča Radnika stvara dvije prilike u kojima igrači dolaze sami pred golmana Božića, no na sreću Radnika obje završavaju nekoliko centimetara pored gola.

U 75. minuti se događa potez koji simpatizeri bilo kojeg kluba ne mogu progutati. 15 minuta prije kraja, u situaciji u kojoj klub igra na domaćem terenu i to vrlo solidno te juri pobjedu, trener vadi čistu špicu, sidruna, Ravbara i uvodi stopera Schmitza. Nebitno u kojim se okolnostima dogodila ta izmjena, ona je simbolizirala početak obrane boda, za razliku od
dotadašnjeg jurenja sva tri. Radnik na domaćem terenu ne bi smio protiv nikoga čuvati jedan bod, a kamoli protiv Petrove gore s kojom su pred koji mjesec odigrali i u Vojniću 2:2. Nije da je su s druge strane bili Messi i Iniesta, već su bili Munja i Simba...

Do kraja se igra defanzivno, čuva se bod. Ostaje žal za skidanjem gaća i branjenjem pred kraj protiv momčadi koja je stekla svoj ugled tako da je bila pri vrhu 2. županijske zadnjih 2-3 sezone. Isto onako kako je Radnik mogao biti da svi oko kluba, igrači, trener, uprava, navijači odrade svoj dio muški i bez popuštanja do zadnje minute. Očito neke karike u tom lancu "štekaju", pa Radnik završva pri samome dnu posljednje lige.
Može se na taj način i muški izgubiti. Ali će se češće pobjediti, onako kako se mora pobjediti svaku utakmicu na domaćem terenu bez ikakvih izgovora. A i na gostujućem.
Dobra igra mora biti nagrađena s tri boda, a ne sa jednim. I još tog jednog slaviti kao pobjedu.

Još je igrao Dizdar, koji je pretkraj zamijenio lakše ozljeđenog Lugara.
Na klupi bez i minute odigrane su bili također lakše povrijeđeni Pratnamer, te Đorđevski koji je otkazao dosta bitne planove da bi došao sjediti na klupi cijelu utakmicu. Svaka mu čast!

---

Comments

No one has commented yet. Be the first!